| PRAVA STRANA

Iz prva dva dijela ovog Dude-feljtona, dakle, čini se da svaki od likova u filmu pokriva neki od slojeva američkog društva i neki od aspekata njegove unutrašnje politike. U posljednjem nastavku, pokušaćemo da sagledamo još širi kontekst. Ovolikom kašnjenju trećeg dijela, pored last in-first out sistema po kom zađa’ola funkcionišem, razlog je i to što sam za prva dva teksta dobio i takve komentare koji kažu da u filmu vidim ono čega nema, odnosno da ga tumačim subjektivno, a priori ga propuštajući kroz određenu prizmu. Tako da sam u međuvremenu razmislio i shvatio da možda nema potrebe kroz film kužiti svijet (iako vjerujem da su Coenovi pametni i knjiški ljudi), te da pojedini simboli, iako interesantni, mogu biti samo slučajnost (some Chinaman in Korea… tip koji prska cipele u kuglani a liči na Saddama… fuck a stranger in the ass… Bush league…).

Poslije svega, tumačenje filma koje mi se čini najprijemčivijim pokriva dva aspekta, koji se naravno prepliću i nisu potpuno odvojivi (The beauty of this is its simplicity, rekao bi naravno Walter).

SaddamSa jedne strane, film je očigledno komentar na razvoj i uzajamno kretanje ratnih i antiratnih struja u američkom društvu. Odnosno na sukob između, sa jedne strane, kapitalista koji iz svojih ličnih interesa zemlju žele da uvlače u ratove (This aggression will not stand…), i sa druge strane, pacifista koji ne žele nikome da naude, gledajući isključivo svoja posla (All the Dude ever wanted… was his rug back… not greedy…).

Iako sukob između političkih konzervativaca i liberala naizgled implicira i dijametralno suprotne pozicije Dude-a sa jedne, i Waltera sa druge strane, ipak se on odnosi mnogo više na klasne razlike, što je obrazloženo u prethodna dva dijela teksta. Walter je jednostavno čovjek koji živi u prošlosti, i prije bi se moglo reći da je slučajno konzervativan (naravno, veteran ne može zaboraviti ‘Nam), s obzirom na svoj socijalni status. No ipak, njegove riječi ponekad su eho stvarnih dešavanja behind the scenes (Look at our current situation with that camelfucker in Iraq – pacifism is not something to hide behind… ). Pogotovo je to očigledno u jednoj sceni čiji se transkript ne može naći u originalnom scenariju, a gdje Walter u monologu kaže: At least they had the fucking decency to tell us that we were fighting the Communists. Trying to prevent a domino effect. Whereas this whole fucking thing – this whole fucking thing is nothing about nothing, about oil

Prva scena u kojoj ovaj sukob postaje očigledan jeste ona u kom The Dude razgovara sa svojim prezimenjakom. Na kraju razgovora, ipak se vraćamo na rak-ranu američkih alternativaca, odnosno ‘osujećenu’ hippie revoluciju (Your “revolution” is over, Mr. Lebowski! Condolences! The bums lost!). Gorko podsjećanje završava se obraćanjem kapitaliste radničkoj klasi: My advice is, do what your parents did! Get a job, sir! The bums will always lose – do you hear me, Lebowski? THE BUMS WILL ALWAYS…

Jackie TreehornKlasne diskriminacije svjedoci smo i u sceni sa šerifom u Malibuu: Mr. Treehorn draws a lot of water in this town, Lebowski. You don’t draw shit.

Naravno, sve slične relacije u filmu neodvojive su od činjenice da se Amerika u to vrijeme nalazi pod tenzijom nastupajućeg Zalivskog rata. Tako film počinje sa Bushovim prijetnjama o invaziji, dok se Saddam Hussein, kao u snovima, sa televizije seli u podsvijest i pojavljuje u liku tipa koji prska cipele za kuglanje (jer ipak, the Dude minds). Protestujući zbog pomjerene partije kuglanja, Quintana u jednom momentu izgovara: It’s bush league psych-out stuff! Pa iako se izraz bush league odnosi na nešto što je fušerski odrađeno, u kontekstu ratnih dešavanja tog vremena ova rečenica zasigurno ima i dodatne konotacije.

Pored već navedenog, u filmu postoji i nekoliko momenata sa referencama na socijalizam i komunizam. Dok Walter, u gore opisanoj sceni, pominje borbu protiv komunizma, mi gledamo Donny-ja koji po prvi put kuglom ne uspijeva da obori sve čunove, već jedan ostaje da stoji uspravno. U jednoj drugoj sceni, u kojoj Donny uporno priziva Johna Lennona, Dude eksplicitno primjenjuje Lenjinov princip po kom treba obratiti pažnju na onog koji od situacije ima najviše koristi (a Walter punim imenom izgovara Lenjinovo ime, pokazujući za prosječnog Amerikanca ipak visok nivo obaviještenosti). Tu je, naravno, i već pomenuta kvalifikacija socijalizma od strane Waltera, Say what you like about the tenets of National Socialism, Dude, at least it’s an ethos.


Drugi aspekt tiče se samog Dude-a. Film nedvosmisleno promoviše određeni tip modernog čovjeka, osviještenog pojedinca koji živi svoj život i slobodan je u odnosu na mnoge društvene norme (he’s the man for his time ‘n’ place).

Već smo pričali o Dude-ovom pacifizmu, ali i njegovoj spremnosti da se suprotstavi agresivnim elementima. Anti-ratni pokret generalno je novi istorijski fenomen. Noam Chomsky, nakon što navede sve negativne tendencije za koje su odgovorne aktuelne vladajuće elite, napominje da ipak nikad u istoriji nije bilo tako širokog pokreta protiv rata kao danas. Pored ostalog, ovo Dude-a čini vrlo naprednim.

Dude je čovjek modernih shvatanja. Nije rasista (I guess he’s pretty, uh, racially pretty cool) i nema predrasuda prema ljudima koji biraju drugačiji život (owes money all over town, including to known pornographers – and that’s cool, that’s cool). Takođe, vjeruje i u apsolutnu ravnopravnost polova. Kad ga milioner Lebowski, u priči koja odražava njegove stereotipe, upita šta čini muškarca: Is it… is it, being prepared to do the right thing? Whatever the price? Isn’t that what makes a man?, Dude odgovara: Sure. That and a pair of testicles. Zbog ovakvih stavova, čak i emancipovana žena poput Maude bira Dude-a za oca svog djeteta.

the DudeU opisu Dude-ovog lika posebno je bitno to što ga u par navrata u pozitivnom svjetlu slika kauboj koji je narator priče. Ovaj kauboj predstavlja izvornu Ameriku, pa iako mu u početku mnoge stvari o Dude-u nisu jasne, ipak gotivi njegov lik (I like your style, Dude). Kad na kraju filma saznamo da je Dude spreman sve stoički da istrpi, nastavljajući na isti način svojim putem (Well, you know, the Dude abides), kauboj se tome iskreno raduje: I don’t know about you, but I take comfort in that. It’s good knowin’ he’s out there, the Dude, takin’ her easy for all us sinners. Ovim Coenovi žele da predstave upravo Dude-a kao pravog nastavljača američke tradicije, odnosno simbola onih vrijednosti na kojima je Amerika zasnovana. Tako na samom kraju postaju jasne uvodne kaubojeve riječi sa početka filma: Now this story I’m about to unfold took place back in the early nineties – just about the time of our conflict with Sad’m and the Eye-rackies. I only mention it ’cause sometimes there’s a man – I won’t say a hee-ro, ’cause what’s a hee-ro? – but sometimes there’s a man. A postaje jasna i scena u kojoj se Dude-ovo lice uklopi u okvir ogledala sa zaglavljem TIME magazina, postajući tako simbolično ličnost našeg vremena.


Well, that about does her, wraps her all up. Na kraju, ostavljam naravno mogućnost da se nisam u potpunosti uspio osloboditi gore pomenute prizme. Ovo je samo moj doživljaj i tumačenje filma, kojima se sigurno mnogo šta može prigovoriti. Ili kako bi to rekao Dude,

Yeah well, that’s just, ya know, like, your opinion, man.

5 komentara

December 28th, 2009

Za sve dodatne detalje u vezi filma koji daju uvid u namjere Coenovih, ali i njihova režiserska oneobičavanja svakodnevnih slučajnosti (poput Larry-jevog domaćeg zadatka), pogledajte ovdje.

March 3rd, 2010

Dana Gospodnjeg

2nd March 2010 18:39:09

imali smo posjetu iz

Fargo, North Dakota, United States

Ah, ludilo! ;)

Brano Koćalo

March 6th, 2010

A mozda je Steve Buscemi nalutao :)

Nikola Nedovic

April 13th, 2012

Kao sto smo pricali pre neki dan, nasao sam ono sto sam ti pre godinu i po napisao u mail-u. Evo ga:

i moja zaludjenost njime (filmom – prim. copy-pastera) je obrnuto proporcionalna Cecinoj i svih ostalih u mojoj okolini (osim jednog prijatelja ali on to gleda bez neke umetnicke pozadine nego samo onako po kul principu). Ja se slazem otprilike s tim sto si napisao, ali imam jos jedan sloj tumacenja, i po meni je (ocekivano) taj najvazniji. Ukratko, to je da je film ustvari lament nad americkim drustvom i zemljom koja vise nema ideja i pravaca, da je sve amorfno i da je jedini cilj trka za parama. Bukvalno svi likovi u filmu su neka kopija, vise karikatura arhetipskih likova iz americke proslosti, i svi zive u proslosti tipove koji su pre 80, 40, 30, godina imali neku vaznost a danas su nista. Negde sam iskopao da je – Koenovski – i sama radnja filma maltene 1-1 obrada jednog filma noir iz mislim cetrdesetih – zaboravio sam mu ime, i mislim da je i to uradjeno namerno. Sve je, sto bi deca rekla, kao. Bogati industrijalac ustvari nije bogat, otmica nije otmica, svi su nekako nekompetentni za ono sto rade i dobri su jedino u ostavljanju utiska da vladaju situacijom, i samo je Lebowki ustvari autentican jer ne pretenduje da radi i zna bilo sta. Bridzisove replike su cak dobrim delom samo ponavljanje onoga sto cuje od drugih (“this aggression will not stand”). I sve se zavrsi onako bez veze i nekog konkretnog kraja. Ako pokusas da u dve recenice opises o cemu se radi u fimu, dobijes ukratko opis americkog drustva danas: svako prevarom i preuvelicavanjem sopstvenih mogucnosti pokusava da se domogne para koje ne postoje, misleci da time sto se deklarisu i lice na “omiljene” arhetipove iz proslosti ponavljaju njihov uspeh, kako god da se taj uspeh definise. Ustvari, svi su, kao uostalom i film, karikatura necega sto se radilo pre 100, 50, 30, godina. Genijalno.
Moguce je da je to sve samo moja projekcija onoga sto ja vidim i hocu da vidim a da Koeni to uopste nisu imali na umu. Ako je tako, to je onda jos genijalnije, jer bi time postigli vrhunac umeca ucenja – da omogucis onome kome se obracas da pomocu svoga nedefinisanog kalupa sam dodje do novih saznanja, tj. da ga naucis stvarima koje ni sam ne znas; slicno kao oni Zen hramovi po Japanu (pricacu ti o tome neki drugi put). U svakom slucaju, sto bi rekli ovde, za moje pare ne postoji nista bolje.

Ja film gledam ustvari u paru sa “O, Brother Where Art Thou” koji je ustvari to isto samo kazano na primeru nestanka poslednjeg ostrva neke autenticnosti i tradicije – americkog Juga, koliko god ta tradicija bila cudna, isto kroz humor i naglasavanje lokalne mitologije, koju su Koeni na isti nacin povezali sa “pravom” mitologijom – Homerovom Odisejom. Ako ga nisi gledao, preporucujem. Ja sam ga gledao pa bar 15 puta i prirastao mi je srcu isto koliko Lebowski.

cujemo se!

May 5th, 2012

Jedan interesantan detalj iz Jungove knjige ‘Arhetipovi i kolektivna podsvijest’:

“In the case of anima-possession, for instance, the patient will want to change himself into a woman through self-castration, or he is afraid that something of the sort will be done to him by force.”

Upečatljiv motiv u filmu – tokom posjete nihilista Lebowskom, kao i kasnije, reflektovan u njegovom snu. Da li su Coenovi slučajno napravili ovakvu scenu, iskoristivši simbole i arhetipe o kojima govori Jung, ili su svjesno napravili vezu sa teorijom psihoanalize, to ne znamo.

ostavite komentar