| PRAVA STRANA
kategorija: razni bullshit
tagovi: , , ,

Ono što slijedi je prvi dio priče o kratkometražnom filmu u čijem sam snimanju imao zadovoljstvo da učestvujem protekli vikend. Drugi dio uslijediće nakon montaže filma, a za sada dajem samo kratki uvod u priču, koncept i atmosferu koja je krasila ovaj prijateljski projekat.

stSebastianLogo

Već pominjani druže* Alberto prije par dana napunio je 33 godine, te kao pravi konceptualni umjetnik, zaključio da je to adekvatno doba za performans u kom bi ga mi, njegovi prijatelji, razapeli na krst. U razgovoru sa svojim prijateljem, režiserom Federicom Bonellijem, odlučio se da performans pretvori u film, a nas ostale prijatelje da uključi u isti kao glumce. Alberto se u međuvremenu transformisao iz Isusa Hrista u Sv. Sebastijana, a krst je zamijenjen užadima koje prolaze kroz njegovo tijelo.

Rečeno nam je da dođemo u napuštenu i oronulu zgradu na zapadu Amsterdama, gdje Federico ima studio, te da donesemo tri objekta značajna za nas. Ovi objekti kasnije će, u komunikaciji sa režiserom, poslužiti da se osmisli scena svakog od nas ponaosob. U napuštenoj zgradi, koja je meni izgledala ‘blisko’ budući da liči na hotele i firme iz jugoslovenskog post-komunističkog doba, svako od nas izabrao je za sebe po jednu inspirativnu prostoriju u koju će smjestiti svoju scenu.

Na snimanje smo došli u petak popodne, nas petnaestak, iz 10 različitih država (Italija, Amerika, Grčka, Portugalija, Mađarska, Holandija, Austrija, Francuska, Hrvatska+Crna Gora, te jedan kučak neznanog etničkog porijekla). Federico je za ovu priliku doveo svog prijatelja, profesionalnog kamermana Victora Nieuwenhuisa, pa smo tako dobili guerilla snimanje na visokom profesionalnom nivou. Sve scene snimljene su po mraku – počelo se u 7 uveče, a zadnji cut! čuo se u dva i po poslije ponoći. S obzirom da se većina ekipe znala između sebe, svo vrijeme vladala je vrlo opuštena atmosfera, uz mnogo zezanja, pića i fotografisanja.

Detalje u vezi filma i svake scene ponaosob ostaviću za trenutak kad film bude montiran i spreman za premijeru. Ovom prilikom samo ću reći da je na kraju moja kratka scena bila bazirana na životu Danila Kiša, te da sam je posvetio njegovom liku i djelu. Za scenu sam nabavio adekvatno staro odijelo, poklon od đeda jednom mom drugom prijatelju, opet Talijanu. Ipak, glavnu ulogu imala je boca domaće fruškogorske kajsijevače mog vojvođanskog prijatelja, kome se ovom prilikom zahvaljujem u ime čitave filmske ekipe ;) . Kao pravi Balkanac, ja sam tokom snimanja potezao iz prave boce, umjesto, recimo, neke s vodom, pa sam tako samo tokom svoje tri ponovljene scene popio 6 rakija. Ostalo je pošlo u nastavku, na opšte oduševljenje svih 10 nacija.

rakijaLogo

Dakle slike u tekstu idu uz dolje navedeni credit, dok za ilustraciju atmosfere koristim par fotografija koje ću postovati u vidu komentara:

Kadrovi iz kratkometražnog filma “The White People”
DOP Victor Nieuwenhuis, camera assistant Tarek
Režija Federico “il cane” Bonelli
Snimljeno Red One kamerom


* Kao čovjek apsolutnog sluha i izuzetnog smisla za jezike, Alberto je na ranim proputovanjima kroz ex-Yu pokupio gomilu izraza i čitavih rečenica i na ovom našem. Kako su ga po regionu vodili neki istarski mladi komunisti, on se svakome sa Balkana nakon toga obraćao sa ‘druže’. Međutim, zbunjen naravno padežima, tu je riječ uglavnom koristio u vokativu, čak i nakon što sam mu objasnio sve deklinacije. Alberto je tako za mene, a i ja za njega, ostao druže, te tako dodao novu imenicu našem jeziku i mom srpskohrvatskom vokabularu.