Zlo kao zao glas. Ljudski.
Zlo isključivo ljudsko, u poređenju s kojim je sve drugo Nevino: i pas, i drvo, i kamen, i more.
Zlo kao izgubljena nevinost. Potrošena.
Zlo kao bol, ljudski, pretrpljeni.
Zlo kao kazna, za ko zna čije grijehe, i ko zna čiju patnju.
Zlo kao boca loze, ili Vecchie, svejedno.
Zlo kao sujeta, kao ogorčenost, kao sičija.
Zlo kao inat, inat, inat.
Zlo kao prekoplotovski pogled, i zavist.
Zlo kao neobuzdana palanačka filosofija.
Zlo kao nadmoć, prividna barem.
Zlo kao ućutkana – otjerana – savjest.
Zlo kao slomljeno ogledalo, i prezreni stakla komadići.
Zlo kao nemoć.
Zlo kao nedostatak izbora.
Zlo kao vreća brašna, cimenta, soli. Zlo za glas.
Zlo kao novac, Novac u rukama.
Zlo kao kompleks siromaštva.
Zlo zbog majke, i oca, i predaka gladnih.
Zlo kao kompleks inferiornosti.
Zlo zbog prošlosti, zlo zbog budućnosti.
Zlo zbog starosti, zbog mladosti.
Zlo iz neznanja, oprosti im Bože.
Zlo kao rulja, koja ne pita, ne gleda, ne sluša. Koja ne želi da čuje.
Zlo kao posao.
Zlo kao ucjena, otkrivena slaba tačka.
Zlo kao narudžba.
Zlo indirektno, prenešeno, zlo kao epidemija.
Zlo kao promašen život, kao život izvrnut naopako, kao život na vješalima, izmrcvaren.
Zlo kao uvjerenje, kao Fedjukin, kao grobnica za Borisa.
Zlo kao Danilov protivnik, kome je pružiti otpor – dužnost.
Zlo kao leš (?) na stolu Rembrantovog doktora Tulpa.
Zlo kao Borhesova istorija beščašća.
Zlo kao savez. Iz nužde, sitnih interesa, nepromišljenosti.
Zlo kao lažni osjećaj sigurnosti, kao daljina, kao paravan.
Zlo kao novina, čiji papir – drvo nevino i mrtvo – svašta mora da istrpi.
Zlo kao zamašćene tipke na tastaturi.
Zlo kao Enter.
Zlo kao primati u 3N.
Zlo kao površnost, kao nedostatak strpljenja, kao odsustvo koncentracije.
Zlo kao greška, i put bez povratka.
Zlo kao skup malih pakosti, bezazlenih.
Zlo kao štrčeći stomaci, pisoari i bahanalije.
Zlo kao bahatost, kao gordost.
Zlo kao tango za koji je potrebno dvoje.
Zlo kao posvađani najbolji prijatelji.
Zlo kao prijateljstvo koje je došlo do kraja, i prešlo crtu.
Zlo kao profitiranje na žrtvama zla.
Zlo kao opravdanje.
Zlo kao bijeg. Od sebe, od savjesti, od drugih ljudi van zla.
Zlo kao strah, strah, Strah.

Zlo kao ludost sina koji ne misli na svoju majku.
Zlo muškaraca, sinova balkanskih, crnogorskih.
I was drunk at the pulpit, I knew it was wrong, and I left in mid-sermon, tempted by a bar-house song.
Will Oldham
Tako kaže pjesnik, pomalo na tu temu…
Zlo kao navikavanje na poredak.
Zlo Malog čovjeka koji želi preko crte.
Mali narodi
trebaju velike pjesnike.
Mali glumci
rasipaju velike geste.
Mali supruzi
potrebuju veće supruge.
Mala kazališta
igraju historijske drame.
Mali ljudi
uplaćuju velike automobile.
Male pjesme
zahtijevaju najveće glasove.
Mali narodi
trebaju samo velike pjesnike.
Pobijedjeni pjevaju junacke pjesme.
A pobjednici
kroz to vrijeme-diskretno šute..
nekakav “pogrešan” klik, i javniservis.me me prebaci ovamo… kad ono, ovdje se priča o bitnim stvarima i citira Boni Princ Bili… vidi, vidi
pozdrav Branu, pozdrav i Vladimiru.
@ Đorđije Kalezić
Zakašnjeli otpozdrav, i svratite opet! Trudićemo se, domaćinski, da vazda bude kakva zanimljiva tema, a Boga mi i da se nešto nabode čačkalicom, potegne pokoja iz botilje i zamota nešto, ko voli…
Zlo kao polu-istina.