Napomena: sve znakovite riječi Danila Kiša, Miroslava Krleže ili Radomira Konstantinovića, te Georgea Orwella, Aldousa Huxleya i ostalih na ovim stranicama zauzele bi previše prostora, čime bismo vjerovatno prekršili i mnoga autorska prava. Zato se ovdje koncentrišemo na neke druge crtice, a posjetioce upućujemo na indiskriminantno čitanje djela pomenutih autora.
“Ja ću vam reći ŠTA ću činiti a šta neću činiti
Ja ću vam reći ko ću BITI a ko neću biti
Vratiću pobedu u PORAZ, patriotizam u tragediju
Vratiću ponos u krivicu, TIŠINU u strah
Pretvoriću optužitelja u OPTUŽENOG
Pretvoriću gonioca u PLEN
Biću IZDAJNIK iz vaših snova
Biću neprijatelj kojeg ste stvorili a biću STVARAN i lažan prema potrebama
Biću SIMBOL vašeg pritajenog straha da najgore tek dolazi
Daću reč da ću govoriti ISTINU i ništa sem istine
Ukazaću na oslepljena TELA u funkciji pravdoljublja
Prikazaću iznenađene ŽRTVE razornog dejstva pobede
Biću SVEDOK ubijanja kome je predočen nacionalni interes tišine
Postaću bliski PRIJATELJ vaših sudija
Baviću se iznalaženjem otežavajućih okolnosti iz ljubavi prema intelektualnoj kombinatorici
Dokazaću da je okosnica zločina bila mržnja iz INFERIORNOSTI
Dokazaću da je VAŠ RAT bio osveta neobdarenih
Pljunuću na vašu LAŽLJIVU PRAVDU
Obelodaniću vaše PRAVDANE laži
Ismejaću očigledne protivrečnosti vašeg alibija
Baciću vam u lica vašu nepobitnu KRIVICU pre no što se usudite na dokazivanje nevinosti”
plakat Centra za Kulturnu Dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu (skinut sa zida u Birčaninovoj ulici u neko tužno januarsko veče 1999.)
—————————————–
“Čim čovjek, u nedostatku karaktera, potraži izgovor u doktrini, čim svoj zločin napravi razumnim, zločin se umnožava kao sam Razum i pretpostavlja sebi sve stilske figure silogizma. Bio je unikatan kao krik; sada je univerzalan kao nauka. Juče mu se sudilo; danas on predstavlja zakon.”
Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Samo radoznalost koja ne poznaje granice može se suprotstaviti strahu.
…
Sloboda se često pojavljivala tamo gdje se činilo da je nema uopšte. Velikodušnost je manifestacija slobode.
…
Po ko zna koji put se pokazuje da se velikodušnost razvija najslobodnije u surovim uslovima, kao da je nečovještvo za nju najbolji podsticaj.
…
Uloga radoznalosti u stimulisanju velikodušnosti uvijek je bila krucijalna.”
Theodore Zeldin, Intimna istorija čovječanstva, 1995.
—————————————–
“Ali, linija koja razdvaja dobro od zla prolazi kroz srce svakog ljudskog bića.”
Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag, 1958.-1968.
—————————————–
“Sedam hiljada i nešto dana poslije Kiša – poslije onog Danila Kiša koji je lijevim pozerima i desnim kvazihazarima, udbašibozuku i bašmebrižnicima, gulio živce svojim pričama o koncentracionim logorima kao o pravoj istoriji beščašća, o iskustvu logora kao o apsolutnoj dehumanizaciji čoveka – eto, čak i netko tko se zove Bulgakov o logorima govori diskursom kakav je zavladao u zemlji u koju je spušteno Kišovo tijelo i u kojoj su mnogi nesretni što im se nije uzmoglo pokopati i Kišovo djelo. U toj zemlji koja se – prije no što se poskliznula na Anuškino suncokretovo ulje pa potom razbila na svoje rastavne dijelove – zvala Jugoslavija ni o čemu nije postignut takav konsenzus kao o normalnosti logora. U svim se njezinim rastavnicama o logorima zbori toliko lijepo i tako navlaš isto, da nitko od tih logorejičara valjda ne bi ni primijetio kada bi se njihove hvaljene samostalnosti i suverenosti preko noći pretopile i spojile u jednu i jedinu Logoroslaviju. Nikoga ne bi zaprepastila magija kojom se proliveno ulje vratilo u bocu čije su krhotine u isti mah srasle, i samo bi Anuška, naša Anuška, psovala, al’ bi psovala, zbog mrlja na suknji, ne znajući od čega su.”
Predrag Lucić, 7.000 dana poslije Kiša, Novi List, 11.10.2009.
—————————————–
“Pobuna u klinču sa istorijom dodaje da, umjesto ubijanja i pogibije, koji bi proizveli bića kakva nismo, mi treba da živimo i pustimo druge da žive, da bismo dostigli ono što jesmo.”
Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“You are an old man who thinks in terms of nations and peoples. There are no nations! There are no peoples! There are no Russians. There are no Arabs! There are no third worlds! There is no West! There is only one holistic system of systems, one vast and immane, interwoven, interacting, multi-variate, multi-national dominion of dollars! petro-dollars, electro-dollars, multi-dollars!, Reichmarks, rubles, rin, pounds and shekels! It is the international system of currency that determines the totality of life on this planet! That is the natural order of things today! That is the atomic, subatomic and galactic structure of things today! And you have meddled with the primal forces of nature, and you will atone! Am I getting through to you, Mr. Beale?
(pause)
You get up on your little twenty-one inch screen, and howl about America and democracy. There is no America. There is no democracy. There is only IBM and ITT and AT&T and Dupont, Dow, Union Carbide and Exxon. Those are the nations of the world today. What do you think the Russians talk about in their councils of state — Karl Marx? They pull out their linear programming charts, statistical decision theories and minimax solutions and compute the price-cost probabilities of their transactions and investments just like we do. We no longer live in a world of nations and ideologies, Mr. Beale. The world is a college of corporations, inexorably determined by the immutable by-laws of business. The world is a business, Mr. Beale! It has been since man crawled out of the slime, and our children, Mr. Beale, will live to see that perfect world in which there is no war and famine, oppression and brutality – one vast and ecumenical holding company, for whom all men will work to serve a common profit, in which all men will hold a share of stock, all necessities provided, all anxieties tranquilized, all boredom amused. And I have chosen you to preach this evangel, Mr. Beale.”
Jensen, Network, 1976.
—————————————–
“Ljudi kojima nije prerezano grlo općenito imaju kreativne porive preživjelih, naročito oni kojima grla nisu ni bila u opasnosti. Porive da se običan bijedni život, jedno bezbojno i mlohavo trajanje, prikaže kao herojsko djelo i slučajno umicanje smrtnoj osudi. Jeste li primijetili koliko je danas patnika iz tamnica komunizma? Koliko je mnoštvo žrtava policijskog terora? Toliko ih je da su po svim zakonima logike oni štakori morali pocrkati od pretilosti! Potreba da se vlastita biografija natopi dostatnom količinom mraka ovdje je stvorila poseban žanr, kojega predvode naknadni tipovi, pa onda gledamo crno-bijele historijske filmove, režimske i proturežimske, s tim da ovi potonji dolaze u obzir tek kada se omraženoj diktaturi istupe očnjaci. Dotad, vlasnici mračnih biografija spadaju u krotkiji dio polulacije, ili – što nije rijedak slučaj – u suradnike tajne policije.
…
A tako ćete i vi, anonimni prijatelju, dobiti svoju istinu o tajnoj policiji. Treba samo biti strpljiv. Armije pritajenih patnika upravo žderu krekere, čitaju špijunske romane i čekaju povoljan trenutak da šokiraju svijet svojom autohtonom nesrećom. Ta će istina biti velika jer će je istisnuti njihova malena srca. Malena srca, dragi moj, to su vam skvrčeni organi gonjenja, unutrašnji satovi koji nepogrešivo otkucavaju ritam podobnosti. Tajna policija, naposljetku, samo opslužuje ove rudimentarne potrebe.”
Pisac, u knjizi Viktora Ivančića Vita Activa, 2005.
—————————————–
“Pobuna, iako naizgled negativna jer ništa ne kreira, ustvari je apsolutno pozitivna jer otkriva onu stranu čovjeka kojoj se uvijek mora stati u odbranu.
…
Najosnovnija pobuna, paradoksalno, izražava aspiraciju ka redu i uređenju.
…
Da li je svijet bez zakona slobodan svijet? To je pitanje koje postavlja svaka pobuna.
…
Najekstremnija sloboda, sloboda da se ubija, ne može se usaglasiti sa motivima pobune. Pobuna ni na koji način ne zahtijeva potpunu slobodu. Naprotiv, pobuna stavlja potpunu slobodu na probu. Meta njenog napada jeste upravo neograničena moć koja dopušta nadređenom da pređe nedozvoljenu granicu. Pobunjeni čovjek traži da se utvrdi da sloboda ima granice svuda gdje ona naiđe na ljudsko biće.
…
Najosnovnija logika pobune nije logika destrukcije već logika kreacije.”
Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Rekoh sebi ‘Moj Bože, koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve; koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti; i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge; i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare!”
Branimir-Džoni Štulić (Azra), Kad fazani lete, 1983.
—————————————–
“He reminds us that genuine intellectual inquiry is always subversive. It challenges cultural and political assumptions. It critiques structures. It is relentlessly self-critical. It implodes the self-indulgent myths and stereotypes we use to elevate ourselves and ignore our complicity in acts of violence and oppression. And it makes the powerful, as well as their liberal apologists, deeply uncomfortable.”
Chris Hedges u intervjuu s Noamom Chomskim, truthdig, 18. april 2010.
—————————————–
“Бјеше грдно једном мрачно царство
свуда своју владу раширило,
и његови наказни ликови
улазаху у поља небесна
(те грдобе и тијех изродах
до ја нико вообразит не зна),
само што се свештенојзи гори
и мом трону примаћ не смијаху,
јер их моји пламени погледи
са ужасом страшнијем дробјаху.”
Петар II Петровић Његош, Луча микрокозма, 1845.
—————————————–
“Remember this. The people you’re after are everyone you depend on. We’re the people who do your laundry and cook your food and serve your dinner. We guard you while you sleep. We drive the ambulances. We process your insurance claims. We control every part of your life. So don’t fuck with us.”
Tyler Durden, Fight Club, 1999.
—————————————–
“…revolucija je pokušaj da se djelovanje prilagodi idejama, da se svijet stavi u teoretski okvir. Zato pobuna ubija ljude, dok revolucija ubija i ljude i principe.
…
Kad revolucija predstavlja jedinu vrijednost, nema, u principu, više prava, postoje samo dužnosti. Ali automatskom inverzijom, uzima se sebi svako pravo upravo u ime dužnosti.
…
Apsolutna revolucija, ustvari, pretpostavlja apsolutnu amorfnost ljudske prirode i njenu moguću redukciju na piona istorijskih sila. Ali pobuna u čovjeku jeste nepristajanje da se bude tretiran kao objekat i reduciran na jednostavne istorijske termine. Ona je afirmacija prirode zajedničke svim ljudima, koja izvrdava svijetu moći.
…
Prema tome u svakoj revoluciji, nakon što je likvidirana dotad vladajuća klasa, postoji faza u kojoj ona rađa pobunjenički pokret koji će ukazati na granice revolucije i objelodaniti mogućnost da ona ne uspije. Revolucija, prije svega, namjerava da zadovolji duh pobune koji je i doveo do nje; nakon toga je primorana da taj duh pobune odbaci, da bi bolje afirmisala samu sebe. Postoji, reklo bi se, neuklonjiva tenzija između pobunjeničkog pokreta i tekovina revolucije.”
Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Upravo, zbog tog otpora koji je u prirodi njegove misli – jer njegovo stvaranje jeste izraz usamljenog i pobunjenog čoveka – autentičan stvaralac, koji ide samo za svojim glasom što dolazi iz dubine njegovog bića, nikada ne propušta mogućnost konflikta: on to prihvata i to prihvatanje je čin etičke odluke, koja uvek podrazumeva promenu interesa u odnosu na svet koji nam je dat, svet koji pretenduje na to da je definitivno konstituisan…”
Pero Mužijević, Kišov lov na pticu, ARS, br. 4-5, god. 2009.
—————————————–
“There’s a passage I got memorized, seems appropriate for this situation: Ezekiel 25:17. ‘The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he who, in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother’s keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who attempt to poison and destroy my brothers. And you will know my name is the Lord when I lay my vengeance upon you.’ ”
Jules, Pulp Fiction, 1994.
—————————————–
“Ja nikada neću biti ništa sem zarobljenik slobode i budućnosti.”
Simón José Antonio de la Santísima Trinidad Bolívar Palacios y Blanco – Simón Bolívar (1783. – 1830.)
—————————————–
“Vrijednost koja održava pobunjenog čovjeka nije mu nikad data jednom zasvagda – on se neprestano mora boriti da je održi… Njegova jedina vrlina biće u tome da se nikada ne preda pred impulsom da dozvoli sebi da ga obuzmu sjenke koje ga okružuju i u tome da uporno vuče okove zla, kojih se ne može osloboditi, ka svjetlu dobra.”
Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Čovječe, ako želiš da saznaš, pristani na sve. Ako želiš da mijenaš ljude, ne odmeći se.”
Branimir-Džoni Štulić (Azra), Filigranski pločnici, 1982.
—————————————–
“Potištenost je u velikoj mjeri zavisila od toga da li bi ljudi mislili da znaju sve o načinu na koji svijet funkcioniše, ili bi u većoj mjeri bili impresionirani svojim neznanjem i mogućnostima novih otkrića.”
Theodore Zeldin, Intimna istorija čovječanstva, 1995.
—————————————–
“Pogledaj šta je mozak u stanju da uradi!”, kao da kaže. “Zar to nije fascinantno? Ljudska sposobnost da se odupre kao da počinje na ćelijskom nivou. To nije samo pitanje volje, to je karakteristika biologije!”
Sue Halpern, Kako znamo ono što znamo?, recenzija knjige “Oko uma”, Olivera Sacksa, 13. januar 2011.
—————————————–
“Ne možete zamisliti kakva tuga i bijes obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nađete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako namještenu, bez proporcija, bez harmonije – kao igračku kod nerazumnog djeteta, i ne možete je više prepoznati… Ne!”
Fjodor M. Dostojevski, Zli dusi, 1871.
—————————————–
Prosvećenje je čovjekov izlaz iz nezrelosti koju je sam sebi nametnuo. Nezrelost je nesposobnost da se razumom služimo bez pomoći drugoga. Ova nezrelost je samo-nametnuta kad njen uzrok ne leži u manjku razumijevanja, već u nedostatku odlučnosti i hrabrosti da se njime služimo bez pomoći drugog. Sapere Aude! (usudi se da saznas) “Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumom!” – to je moto prosvetiteljstva.
Immanuel Kant, Odgovor na pitanje: Šta je Prosvetiteljstvo?, 1784.