| PRAVA STRANA
Riječi

Napomena: sve znakovite riječi velikih mislilaca, pa i samo naših Danila Kiša, Miroslava Krleže ili Radomira Konstantinovića, na ovim stranicama zauzele bi previše prostora, čime bismo vjerovatno prekršili i mnoga autorska prava. Zato se koncentrišemo na neke druge crtice, a posjetioce upućujemo na indiskriminantno čitanje djela pomenutih autora.

Kako budemo evoluirali (akobogda), neke ćemo riječi dodavati, a neke izbacivati, čime ćemo na ovim stranama pokušati da održimo freškecu.

—————————————–
“Ja ću vam reći ŠTA ću činiti a šta neću činiti
Ja ću vam reći ko ću BITI a ko neću biti
Vratiću pobedu u PORAZ, patriotizam u tragediju
Vratiću ponos u krivicu, TIŠINU u strah
Pretvoriću optužitelja u OPTUŽENOG
Pretvoriću gonioca u PLEN
Biću IZDAJNIK iz vaših snova
Biću neprijatelj kojeg ste stvorili a biću STVARAN i lažan prema potrebama
Biću SIMBOL vašeg pritajenog straha da najgore tek dolazi
Daću reč da ću govoriti ISTINU i ništa sem istine
Ukazaću na oslepljena TELA u funkciji pravdoljublja
Prikazaću iznenađene ŽRTVE razornog dejstva pobede
Biću SVEDOK ubijanja kome je predočen nacionalni interes tišine
Postaću bliski PRIJATELJ vaših sudija
Baviću se iznalaženjem otežavajućih okolnosti iz ljubavi prema intelektualnoj kombinatorici
Dokazaću da je okosnica zločina bila mržnja iz INFERIORNOSTI
Dokazaću da je VAŠ RAT bio osveta neobdarenih
Pljunuću na vašu LAŽLJIVU PRAVDU
Obelodaniću vaše PRAVDANE laži
Ismejaću očigledne protivrečnosti vašeg alibija
Baciću vam u lica vašu nepobitnu KRIVICU pre no što se usudite na dokazivanje nevinosti”

plakat
Centra za Kulturnu Dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu, 1999. (Veče u Birčaninovoj ulici je januarsko i tužno; u Srbiji vlada Milošević i približava se bombardovanje Grada od strane NATO-a; stražar ispred Njemačkog konzulata me indiferentno gleda dok sa zgrade CZKD-a grebem poster; upravo se vraćam iz posjete prijatelju, čiji će otac par godina kasnije stradati na asfaltu tog istog Grada.)
—————————————–
“Kvari mladež i ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država.”

Sokratova krivica, IV v. prije nove ere.
—————————————–
“… дивља и чворната црногорска душа којој су све врсте рукавица тијесне и незгодне.”

Михаило Лалић, Свадба, 1950.
—————————————–
“Pisac, čiji je dom u njegovu materinskom jeziku, svjestan je toga da jezik nije samo sredstvo komunikacije. Ono je, umjesto toga, metafizički svjetonazor.”

Aleš Debeljak, Moj balkanski učitelj, Eurozine, 01.07.2004.
—————————————–
“U njihovim nezainteresovanim pogledima vladao je spokoj uvijek uslišenih strasti, a kroz njihove fine manire bila je vidljiva ona posebna vrsta brutalnosti koju rađa dominacija nad prilično jednostavnim stvarima, u kojima su demonstrirana snaga i zadovoljena sujeta – poput jahanja dobro dresiranih konja ili pažnje žena sumnjivog morala.”

Gustave Flaubert, Madame Bovary, 1951.
—————————————–
“Na meni je, treba nastaviti, ne mogu da nastavim, treba nastaviti, dakle nastaviću, treba izgovoriti reči, dokle ih ima, treba ih reći, sve dok me ne pronađu, sve dok mi ne kažu, čudna muka, čudna greška, treba nastaviti, možda je to već i učinjeno, možda su me i odvele na prag moje priče, to bi me začudilo, ako se i otvori, to ću biti ja, to će biti tišina, tu gde jesam, ne znam, neću nikada znati, u tišini ne znamo, treba nastaviti, ne mogu da nastavim, nastaviću.”

Samuel Beckett, iz romana “Neimenljivo” (via Sonja Savić & Ivana Momčilović), 1949.
—————————————–
“Današnji naučnici misle duboko umjesto da misle jasno. Čovjek mora biti razuman da bi mislio jasno, dok neko može duboko razmišljati i biti potpuno lud.”

Nikola Tesla (1856 – 1943)
—————————————–
“Samo bezgranična radoznalost može se suprotstaviti strahu.

Sloboda se često pojavljivala tamo gdje se činilo da je uopšte nema. Velikodušnost je manifestacija slobode.

Po ko zna koji put se pokazuje da se velikodušnost razvija najslobodnije u surovim uslovima, kao da je nečovještvo za nju najbolji podsticaj.

Uvijek je u stimulisanju velikodušnosti bila krucijalna uloga radoznalosti.”

Theodore Zeldin, Intimna istorija čovječanstva, 1995.
—————————————–
„Ovo je album za odrasle. Ne mislim na godine, naravno. Već na one koji su svjesni da je Che Guevara danas samo brand kao Diesel, Puma, Hilfiger. Barikade danas kroji Armani. Zato su svi na njima. Nema tu ni kurca od revolucije.“

Damir Avdić – Graha, u intervjuu povodom svog prvog solo albuma, …od trnja i žaoka, 2004.
—————————————–
“Ali, linija koja razdvaja dobro od zla prolazi kroz srce svakog ljudskog bića.”

Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag, 1958.-1968.
—————————————–
“Sedam hiljada i nešto dana poslije Kiša – poslije onog Danila Kiša koji je lijevim pozerima i desnim kvazihazarima, udbašibozuku i bašmebrižnicima, gulio živce svojim pričama o koncentracionim logorima kao o pravoj istoriji beščašća, o iskustvu logora kao o apsolutnoj dehumanizaciji čoveka – eto, čak i netko tko se zove Bulgakov o logorima govori diskursom kakav je zavladao u zemlji u koju je spušteno Kišovo tijelo i u kojoj su mnogi nesretni što im se nije uzmoglo pokopati i Kišovo djelo. U toj zemlji koja se – prije no što se poskliznula na Anuškino suncokretovo ulje pa potom razbila na svoje rastavne dijelove – zvala Jugoslavija ni o čemu nije postignut takav konsenzus kao o normalnosti logora. U svim se njezinim rastavnicama o logorima zbori toliko lijepo i tako navlaš isto, da nitko od tih logorejičara valjda ne bi ni primijetio kada bi se njihove hvaljene samostalnosti i suverenosti preko noći pretopile i spojile u jednu i jedinu Logoroslaviju. Nikoga ne bi zaprepastila magija kojom se proliveno ulje vratilo u bocu čije su krhotine u isti mah srasle, i samo bi Anuška, naša Anuška, psovala, al’ bi psovala, zbog mrlja na suknji, ne znajući od čega su.”

Predrag Lucić, 7.000 dana poslije Kiša, Novi List, 11.10.2009.
—————————————–
“Човјече, господар си своје ријечи док је не изговориш; чим си је изустио, ти си њен роб.”

Персијска пословица (виа Зуко Џумхур, Ходољубља).
—————————————–
“Postići slobodu ne znači ništa; treba znati živjeti sa tom slobodom.”

André Gide, Nemoralni čovjek, 1902.
—————————————–
“You are an old man who thinks in terms of nations and peoples. There are no nations! There are no peoples! There are no Russians. There are no Arabs! There are no third worlds! There is no West! There is only one holistic system of systems, one vast and immane, interwoven, interacting, multi-variate, multi-national dominion of dollars! petro-dollars, electro-dollars, multi-dollars!, Reichmarks, rubles, rin, pounds and shekels! It is the international system of currency that determines the totality of life on this planet! That is the natural order of things today! That is the atomic, subatomic and galactic structure of things today! And you have meddled with the primal forces of nature, and you will atone! Am I getting through to you, Mr. Beale?
(pause)
You get up on your little twenty-one inch screen, and howl about America and democracy. There is no America. There is no democracy. There is only IBM and ITT and AT&T and Dupont, Dow, Union Carbide and Exxon. Those are the nations of the world today. What do you think the Russians talk about in their councils of state — Karl Marx? They pull out their linear programming charts, statistical decision theories and minimax solutions and compute the price-cost probabilities of their transactions and investments just like we do. We no longer live in a world of nations and ideologies, Mr. Beale. The world is a college of corporations, inexorably determined by the immutable by-laws of business. The world is a business, Mr. Beale! It has been since man crawled out of the slime, and our children, Mr. Beale, will live to see that perfect world in which there is no war and famine, oppression and brutality – one vast and ecumenical holding company, for whom all men will work to serve a common profit, in which all men will hold a share of stock, all necessities provided, all anxieties tranquilized, all boredom amused. And I have chosen you to preach this evangel, Mr. Beale.”

Jensen, Network, 1976.
—————————————–
“Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako imaju varvarske duše.”

Heraklit, VI v. prije nove ere.
—————————————–
“Pobuna, iako naizgled negativna jer ništa ne kreira, ustvari je apsolutno pozitivna jer otkriva onu stranu čovjeka kojoj se uvijek mora stati u odbranu.

Najosnovnija pobuna, paradoksalno, izražava aspiraciju ka redu i uređenju.

Da li je svijet bez zakona slobodan svijet? To je pitanje koje postavlja svaka pobuna.

Pobuna ni na koji način ne zahtijeva potpunu slobodu. Naprotiv, pobuna stavlja potpunu slobodu na probu. Meta njenog napada jeste upravo neograničena moć koja dopušta nadređenom da pređe nedozvoljenu granicu. Pobunjeni čovjek traži da se utvrdi da sloboda ima granice svuda gdje ona naiđe na ljudsko biće.

Osnovna logika pobune nije logika destrukcije već logika kreacije.”

Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Zbunjivan dugo onim što se neposredno dešavalo oko mene, ja sam u drugoj polovini svoga života došao do zaključka: da je uzaludno i pogrešno tražiti smisao u beznačajnim a prividno tako važnim događajima koji se dešavaju oko nas, nego da ga treba tražiti u onim naslagama koje stoleća stvaraju oko nekoliko glavnijih legendi čovečanstva.”

Ivo Andrić, Razgovor sa Gojom, 1935.
—————————————–
“Rekoh sebi ‘Moj Bože, koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve; koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti; i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge; i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare!’ ”

Branimir-Džoni Štulić (Azra), Kad fazani lete, 1983.
—————————————–
“Well, anarchism is, in my view, basically a kind of tendency in human thought which shows up in different forms in different circumstances, and has some leading characteristics. Primarily it is a tendency that is suspicious and skeptical of domination, authority, and hierarchy. It seeks structures of hierarchy and domination in human life over the whole range, extending from, say, patriarchal families to, say, imperial systems, and it asks whether those systems are justified. It assumes that the burden of proof for anyone in a position of power and authority lies on them. Their authority is not self-justifying. They have to give a reason for it, a justification. And if they can’t justify that authority and power and control, which is the usual case, then the authority ought to be dismantled and replaced by something more free and just.”

Noam Chomsky, “The Kind of Anarchism I Believe in, and What’s Wrong with Libertarians”, 28. maj 2013.
—————————————–
“Бјеше грдно једном мрачно царство
свуда своју владу раширило,
и његови наказни ликови
улазаху у поља небесна
(те грдобе и тијех изродах
до ја нико вообразит не зна),
само што се свештенојзи гори
и мом трону примаћ не смијаху,
јер их моји пламени погледи
са ужасом страшнијем дробјаху.”

Петар II Петровић Његош, Луча микрокозма, 1845.
—————————————–
“Remember this. The people you’re after are everyone you depend on. We’re the people who do your laundry and cook your food and serve your dinner. We guard you while you sleep. We drive the ambulances. We process your insurance claims. We control every part of your life. So don’t fuck with us.”

Tyler Durden, Fight Club, 1999.
—————————————–
“Upravo, zbog tog otpora koji je u prirodi njegove misli – jer njegovo stvaranje jeste izraz usamljenog i pobunjenog čoveka – autentičan stvaralac, koji ide samo za svojim glasom što dolazi iz dubine njegovog bića, nikada ne propušta mogućnost konflikta: on to prihvata i to prihvatanje je čin etičke odluke, koja uvek podrazumeva promenu interesa u odnosu na svet koji nam je dat, svet koji pretenduje na to da je definitivno konstituisan…”

Pero Mužijević, Kišov lov na pticu, ARS, br. 4-5, god. 2009.
—————————————–
“Ja nikada neću biti ništa drugo do zarobljenik slobode i budućnosti.”

Simón José Antonio de la Santísima Trinidad Bolívar Palacios y Blanco – Simón Bolívar (1783 – 1830)
—————————————–
“Vrijednost koja održava pobunjenog čovjeka nije mu nikad data jednom zasvagda – on se neprestano mora boriti da je održi… Njegova jedina vrlina biće u tome da se nikada ne preda pred impulsom da dozvoli sebi da ga obuzmu sjenke koje ga okružuju i u tome da uporno vuče okove zla, kojih se ne može osloboditi, ka svjetlu dobra.”

Albert Camus, Pobunjeni čovjek, 1951.
—————————————–
“Voljnost sa kojom se odričemo svoje nezavisnosti; trampimo svjedočanstvo svojih čula za udobno ali iskrivljujuće zadovoljstvo pripadanja grupi predstavlja, naravno, ono na čemu prosperiraju demagozi i diktatori.”

Paul Watzlawick (1925 – 2007)
—————————————–
“Čovječe, ako želiš da saznaš, pristani na sve. Ako želiš da mijenaš ljude, ne odmeći se.”

Branimir-Džoni Štulić (Azra), Filigranski pločnici, 1982.
—————————————–
“Potištenost je u velikoj mjeri zavisila od toga da li bi ljudi mislili da znaju sve o načinu na koji svijet funkcioniše, ili bi u većoj mjeri bili impresionirani svojim neznanjem i mogućnostima novih otkrića.”

Theodore Zeldin, Intimna istorija čovječanstva, 1995.
—————————————–
“Ne mislim na cilj već na čovjeka, zato mi je svaki korak nesiguran.”
Ahmet Šabo, u knjizi Meše Selimovića Tvrđava, 1970.
—————————————–
“Prosvećenost je čovjekov izlaz iz samonametnute nezrelosti. Nezrelost je nesposobnost da se razumom služimo bez pomoći drugoga. Ova nezrelost je samo-nametnuta kad njen uzrok ne leži u manjku razumijevanja, već u nedostatku odlučnosti i hrabrosti da se njime služimo bez pomoći drugog. Sapere Aude! (usudi se da saznaš) ‘Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumom!’ – to je moto prosvetiteljstva.”

Immanuel Kant, Odgovor na pitanje: Šta je Prosvetiteljstvo?, 1784.
—————————————–
“Kad god se nađete na strani većine, vrijeme je da zastanete i zamislite se.”

Mark Twain (1835-1910).
—————————————–
“Misao vam može poboljšati život samo ako odgovara na pitanja koja je postavila vaša duša. Misao koja je prvo posuđena od nekog drugog, a onda prihvaćena od strane vašeg uma i vašeg pamćenja, ne utiče mnogo na vaš život, i ponekad vas odvede na stranputicu. Čitaj manje, uči manje, ali misli više.”

Lav Tolstoj, Kalendar mudrosti, 1904.
—————————————–
“Egzistencija je uvijek ono pojedinačno [...] Pojedinac se treba distancirati od mnoštva; gomila je laž.”

Søren Kierkegaard, prva polovina XIX vijeka.
—————————————–
“Ljudi kojima nije prerezano grlo općenito imaju kreativne porive preživjelih, naročito oni kojima grla nisu ni bila u opasnosti. Porive da se običan bijedni život, jedno bezbojno i mlohavo trajanje, prikaže kao herojsko djelo i slučajno umicanje smrtnoj osudi. Jeste li primijetili koliko je danas patnika iz tamnica komunizma? Koliko je mnoštvo žrtava policijskog terora? Toliko ih je da su po svim zakonima logike oni štakori morali pocrkati od pretilosti! Potreba da se vlastita biografija natopi dostatnom količinom mraka ovdje je stvorila poseban žanr, kojega predvode naknadni tipovi, pa onda gledamo crno-bijele historijske filmove, režimske i proturežimske, s tim da ovi potonji dolaze u obzir tek kada se omraženoj diktaturi istupe očnjaci. Dotad, vlasnici mračnih biografija spadaju u krotkiji dio polulacije, ili – što nije rijedak slučaj – u suradnike tajne policije. [...] A tako ćete i vi, anonimni prijatelju, dobiti svoju istinu o tajnoj policiji. Treba samo biti strpljiv. Armije pritajenih patnika upravo žderu krekere, čitaju špijunske romane i čekaju povoljan trenutak da šokiraju svijet svojom autohtonom nesrećom. Ta će istina biti velika jer će je istisnuti njihova malena srca. Malena srca, dragi moj, to su vam skvrčeni organi gonjenja, unutrašnji satovi koji nepogrešivo otkucavaju ritam podobnosti. Tajna policija, naposljetku, samo opslužuje ove rudimentarne potrebe.”

Pisac, u knjizi Viktora Ivančića Vita Activa, 2005.
—————————————–
“Bili smo u Budimpešti na književnim susretima i novinari su ponavljali jedno te isto pitanje: šta sada piše? A Kiš, na francuskom: „Rien. On a déjà fait, on a déjà écrit“. Ta sloboda – toliko retka među piscima – od mahnite želje za pisanjem, za činjenjem, za neprestanim dokazivanjem jednima i drugima sopstvene vrednosti i sopstvene vitalnosti, neprocenjiv je dar, potvrda samopouzdanja ličnosti koja ne robuje svetu, uspehu, rezultatima; ta vladarska samodovoljnost dostojna kralja ili nomada lutalice.”

Claudio Magris, Posljednji susret sa Danilom Kišom, La Repubblica, 1999.

ostavite komentar