| PRAVA STRANA
kategorije: drugo, ego
tagovi: , , , , ,

I to je jedan od načina da se napravi saldo života.

Napraviti spisak ljudi sa kojima ste došli u kakav-takav dodir (makar sjedali za istim stolom ili razmijenili pokoju riječ), a kojih više nema, manje-više iste generacije (sem posljednje, mješovite, kategorije). Do vaše 36-te godine.

——————————————————————-

4 terminalne bolesti

6 nesrećnih slučajeva

3 overdose-a

5 samoubistava

6 ubistava, od čega 5 mafijaških obračuna

——————————————————————-

Saldo smrti. Kolaterala crnogorske tranzicije. Pijetet prema preminulima nadjačava potreba da se plastično predstave date prostorno-vremenske koordinate. Zeitgeist.

(…)

Vladimir Nedović rođen je u Kotoru, živopisnom mediteranskom gradiću duboko zavučenom u fjordu Bokokotorskog zaliva (“Danica je Istok zasmijala, čarovite razasula vlasi”). Većinu svog djetinjstva provešće po konobama i palatama starih bokeških, plemićkih i brodovlasničkih, familija, tik uz mirno more zaliva.

No crnogorski milje nerazmrsivo je klupko konaca raznih nijansi, debljine i kakvoće.

kategorije: ego, razni bullshit
tagovi: , , , , ,

Ljeto je Mediteran. (Što me odmah podsjeća na jedan skoriji razgovor – a nadam se da oni iste ne vode svaki dan, jer meni je imao smisla zato što sam svratio, dok oni to žive: Boka [Kotorska] ne mora da se upinje da bude Mediteran [tvrdio sam], da to naglašava festivalima klapa, pokazuje mušuljadama i potencira jedriličarskim regatama – Boka to jeste sama po sebi, i svaki autentičan i autohton izraz biće neminovno mediteranski.) Ljeto je Mediteran – sunce, more i četinari; krečnjak, plavetno nebo i odsjaj topline u zalivu (po danu blještav, predveče razliven i s blagim prelazima).

Ljeto je dom (i dom je ljeto, blistavo i toplo). Pa iako je sve već ljepše ako počne u Dalmaciji, na Siciliji ili Kikladima, ljeto je tek ono zalivsko, kostanjičko i peraško, kotorsko i njeguško. Ljeto je crnogorsko kameno more (hvala vodiču u Njegoševoj rodnoj kući na insistiranju kod ove fraze), meanderisanje Rijeke Crnojevića, dostojanstven i prkosan profil Lovćena (iz raznih uglova, a ponajviše s mjesecom tik pored vrha, iz peraške perspektive), brežuljci blizanci na Skadarskom jezeru, Kosmač, Goražda i San Giovanni, Pestingrad*. Dhoma je nova riječ u mom vokabularu i na albanskom znači stan. Dom je ono što su Lubarda i Milunović umjeli da vide oko sebe čak iako su živjeli unutar njega (što je rijedak talenat, iako se ponekad može svjesno postići – što ja zovem gledanjem očima prvog puta). Ljeto su blitva, lešo tikvice & prigane bolancane, ulignji, grbaljski sir i pamidore, smokve; pravi (jedini) ukusi i mirisi. Ljeto je dom - užitak, radost i bezuslovna ljubav.

Ljeto je more. Mir u pliskama. Šiljati kamenčići koji padaju ne praveći nikakve šumove ni balone. Gavuni u mreži od zavjese, pravo iz mora u brašno i prosulju. Riba s parangala, iz mreža, s udice, divlja. Maestral (savršena pojava br. 1), koji žaropek sunca čini prijatnim. Bonaca (savršena pojava br. 2) i uranjanje vesala u, kao ulje mirno, more zaliva, u sumrak (zeleno-sivo) ili pod svjetlošću mjeseca (ultramarin-žuto). Zdravi miris i ukus, dodir mora. Na spavanje bez tuširanja, jer so ne peče – ona je moj brat. Barbuni**, fratri, ukljate i palamide; mušlje, kamenice i žbogulje; kozice, krabe i grancigule. Ljeto je more, a more je dom.

Ljeto su i dragi ljudi, ali tu ova priča postaje već previše patetična. Bitno je da su sačuvani duh, ironijska distanca i humor, da se iz male sredine ipak može biti svijet, i da se odoljeva konzumerizmu i usredsređuje na fundamentalno važne (lijepe) stvari.

Ljeto je Mediteran, more, dom, dragi ljudi. Ljeto je radost.

(…)

Po povratku s odmora, zadržavam isti umireni EKG signal dok ne počnu obaveze i stresovi. Osjećam ga kao debeli sloj masti na površini rijetke supe mog temperamenta. Vidim mutnije, reagujem sporije i uzbuđujem se manje. Sad razumijem bolje opuštene (ili malko pogubljene) ljude, a razumijem bolje i one koji ih sporošću nerviraju. Jebi ga, opet dođosmo do podjele. Rekao bi Leonard Cohen, There is a war between the ones who say that there is a war and the ones who say that there isn’t.
 
Update 06.09.2012. Svo vrijeme sam, pišući ovaj tekst, mislio na ovu stvar, i nije mi jasno zašto je odmah nisam ubacio. Pored svih mediteranskih kantautora, ipak – beogradski bend. Neke se stvari bolje osjećaju i ljepše vole izdaleka (jer sreća je lepa samo dok se čeka).

 

* Petar II Petrović je pjevao,
“Danica je istok zasmijala,
čarovite razasula vlasi,
nježno krače cvijetnim stopama
po plavetnom i tihom prostoru…”

** Jedina riba za koju kod nas znam, a da joj lokalni naziv (ako nije slovenskog porijekla) potiče od grčko-turskog (neka se oni dogovore ko je bio prvi), a ne iz talijanskog, kao obično. Na talijanskom se kaže trilja (triglia), što je izraz koji se koristi u Dalmaciji, a ponegdje i u Boki.